Preminuo ugledni filmski kritičar i TV urednik Darko Zubčević

Darko Zubčević rođen je 1948. u Zagrebu, gdje je i diplomirao na Filozofskom fakultetu. Od studentskih dana objavljivao je tekstove o filmu, isprva u studentskim časopisima, a ubrzo i u uglednim tjednicima i magazinima kao što su Prolog, Film, Filmska kultura i Danas. Početkom 90-ih pisao filmske je kritike objavljivao i u hrvatskom pollitičkom tjedniku Glasnik.

Rano se afirmirao kao jedan od važnijih kritičara 1970-ih te pripadnik kruga tadašnje urbane intelektualne filmske scene Zagreba. Za filmsku publicistiku 1975. dobio je uglednu Nagradu "Sedam sekretara SKOJ-a".

U razdoblju od 1975. do 1985. u magazinu Start objavio je niz zapaženih intervjua s istaknutim svjetskim filmskim autorima (Orson Welles, Claude Chabrol, Bernardo Bertolucci, Werner Herzog i dr.), a od 1973. do 1985. i niz većih eseja na III. programu Radio Zagreba.

Trajno se nastanio u New Yorku

Zubčević je jedan od pokretača i urednika zagrebačkog časopisa Film (1975.–79.), a bio je i dio ekipe koja je radila glasovitu televizijsku emisiju o filmu 3,2,1,...kreni!, prikazivanu na Televiziji Zagreb od 1977. do 1983.

Darko Zubčević se okušao i u filmskom stvaralaštvu. Radio je kao asistent redatelja na filmu "Ljubica" (1978.) Kreše Golika te na filmu "Tajna Nikole Tesle" (1980.) Krste Papića. Od 1981. do kraja 1980-ih bio je urednik i kritičar filmske rubrike tjednika Studio, jednog od najčitanijih medija toga vremena.

U 1990-ima na Hrvatskoj radioteleviziji vodio je i uređivao nekoliko emisija posvećenih filmu: Film video film (1993.–95., s Darijem Markovićem), Fatamorgana (1998.–1999.) i Zvjezdana prašina (1999.–2000.).

Sudjelovao je i u radu Pulskog filmskog festivala, središnje nacionalne filmske smotre. Bio je izbornik programa 45. Pulskog filmskog festivala (1998.), član ocjenjivačkog suda (1996.) te urednik programa (1999.).

Od početka 2000-ih, sa suprugom Irenom, diplomatkinjom, koja je kasnije radila u Ujedinjenim narodima, trajno se nastanio u New Yorku.

Darko Zubčević aktivno je u hrvatskoj filmskoj kritici djelovao od ranih 1970-ih do početka 21. stoljeća. Svojim je tekstovima o filmu držao hrvatsku filmsku kritiku u korak sa strujanjima europskog i svjetskog filma te je bitno obilježio njezin moderni razvoj, ostavljajući trajan trag u hrvatskoj filmskoj kulturi.